• Knjige •
Ulomak:
Haaška pravda: lice i naličje
Hrvati pod KOS-ovim krilom
Završni račun Haaškog suda
Nisam namjeravala pisati o svojevrsnom završnom računu Haaškog suda jer mi se činilo da tu više nema tajni, da je sve poznato. Pravni su znalci već iz osnivačkih dokumenata tog suda mogli iščitati da je posrijedi politički i obavještajno upravljana međunarodna institucija. U drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća pratila sam, s nekolicinom drugih novinara, prve procese pred tim sudom. S nama su u sudnici, u galeriji za publiku, redovito sjedili samo predstavnici zainteresiranih država, a među njima i hrvatski službeni predstavnici. Mogli smo vidjeti kako se vode ti procesi i kamo ide taj sud. Pošto se Haaški sud internetizirao i digitalizirao, baš su svi iz svojeg ureda ili dnevnog boravka mogli vidjeti što se ondje događa. Nije trebalo biti veliki špijun. Bilo je dovoljno znati služiti se internetom da bi se spoznala razlika između tužiteljske politike, sudske prakse i njihove gromoglasne službene propagande.
Očekivalo bi se da je i hrvatska država, sa svim svojim institucionalnim sustavom na vrijeme spoznala kamo to vodi i prilagodila djelovanje spoznajama. Jer dužnost je države i njezinih institucija zaštititi sebe i one koji su je stvarali od politički upravljanih procesa, osigurati da procesima za ratne zločine nad Hrvatima te procesima za ratne zločine koji se vode protiv Hrvata ne upravljaju baš najizravniji ratni protivnici i njihove obavještajne službe. A univerzalna je dužnost bila: zaštititi temeljne pravne standarde kaznene odgovornosti kakvi se primjenjuju u civiliziranom svijetu.
No to se nije dogodilo. Hrvatska država u tom procesu nije sudjelovala.
Nisam vjerovala da ću ikada napisati baš ovakvu knjigu zato što sam svjedočila, prateći međunarodne mirovne pregovore u prvoj polovici devedesetih, kako se osmišljenom i odlučnom državnom politikom s proaktivnom diplomacijom iz nemoguće pozicije može ostvariti pravo na državu i obraniti ga u još mnogo sljedećih, naizgled nemogućih pozicija. Bila je to igra najviše političke i diplomatske kategorije, u kojoj su igrali predsjednici i premijeri najvećih svjetskih sila, njihovi ministri vanjskih poslova i ministri obrana.
Kako povjerovati da će pet godina poslije, nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana hrvatska država posve kapitulirati, nestati pred trećerazrednim činovnicima, skupljenim zbrda-zdola u ad hoc Sudu u Haagu? Da će Oluja biti jedina vojna operacija optužena pred Haaškim sudom? Da će završnicu rada Haaškog suda, kao krunski proces, obilježiti pravomoćna presuda tzv. hrvatskoj šestorki, čija optužnica inkriminira cijelu hrvatsku državu i gotovo sve Hrvate u BiH za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu progona Muslimana/Bošnjaka u BiH? Da hrvatska država trinaest godina neće učiniti ništa kako bi zaustavila takvo političko upravljanje procesom?
Dugo nisam mogla povjerovati da država može tako nestati iznutra.
Uvod
1. Haaška pravda: lice i naličje
Travestija pravde
Sud za propadajuće države
2. Sud i službe
MAT vodi tužiteljstvo
Dva kosovca s klupe
Hrvatska šutnja
3. Vukovar: slučaj koji se nije smio riješiti
Otkrivanje Ovčare
Vukovar u nemilosti međunarodne politike
Suđenje Slavku Dokmanoviću i njegova smrt
4. Istragom protiv istrage – Lašvanska dolina i sjeverna Hercegovina
Lašvanska dolina i njezin slučaj
Sjeverna Hercegovina i njezin slučaj
Travnik i Zenica
Mudžahedini u BiH, 1996. – 2000. godine
Ubijanje istrage
Lašvanska dolina i proceduralna travestija
Zapovjednici 7. muslimanske kao svjedoci
5. Kako je odgovornost za srpske logore skrenuta u slijepu ulicu
Logori – opasnost za KOS
Slučaj dr. Kovačevića i njegove smrti
General Talić i njegova smrt
Dr. Stakić i njegov slučaj
6. Posljednja uloga Slobodana Miloševića: preko Haaga u mit
Milošević i Vasiljević
Opstrukcija istrage za zločine u Hrvatskoj i BiH u Haaškom tužiteljstvu
Vasiljevićeva mreža u procesu Miloševiću
Milošević pred sudom
7. Vukovarska travestija
Bilježnica novinara Dulovića
Beogradski proces
Haaški proces pripremljen u Beogradu
Haaška presuda po Acinu predlošku
Rekonstrukcija
8. Srebrenički genocid na KOS-ovoj adresi
Mladićevi bezbednjaci na optuženičkoj klupi
U središtu genocida
Ubijanja
Srebrenica i Vukovar
9. Učitelji i učenici – čuvari tekovina revolucije
Pančevačka akademija, VP-5000
Učitelj Branko Mamula
Suradnik Šibenik
10. Hrvati pred sudom
Blewittov lov na naciste na poticaj aktivista Komunističke partije
Montirani proces »hrvatskoj šestorki«; u Australiji
Hrvatske vojne operacije pred sudom
Medački džep
Oluja – oslobodilačka operacija pred sudom
11. Hrvatska šestorka u Haagu
Epilog
Dr. Željko Tanjić, rektor HKS-a:
Višnja Starešina kao novinarka, publicistkinja te scenaristica i redateljica dokumentarnih filmova već godinama traga za istinom o događanjima u novijoj hrvatskoj povijesti, posebice u Domovinskom ratu.
U tome je hrabra, neumorna, jasna, argumentirana i rekao bih iznimno oštroumna. Iako nije povjesničar po zvanju, ne mogu joj promaknuti bitni elementi koji omogućavaju pronalazak ključa koji otvara prava vrata razumijevanja naše stvarnosti. Sve podatke koje znamo i koji su nam dostupni, autorica slaže u mozaik. Ne radi se tu o nikakvoj teoriji zavjere i jeftinom publicističkom triku, nego o ozbiljnom istraživanju koje pred nas stavlja mnoge očite činjenice koje mnogi nisu htjeli, a i danas ne žele vidjeti ili još gore, koje mnogi žele zataškati i učiniti da ih prekrije prašina.
(Izlaganje na predstavljanju knjige u Velikoj dvorani HKS-a, 11. 12. 2017)
Dr. Robin Harris, dr. povijesnih znanosti ( Oxford), dugogodišnji savjetnik britanske vlade i osobni savjetnik premijerke Margaret Tatcher:
Višnja Starešina upućena je i mjerodavna komentatorica aktivnosti Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i njegove političke pozadine. Ona je neustrašiva novinarka s velikim integritetom, a njezine zaključke trebali bi proučiti oni koji su odgovorni za vođenje poslova ove zemlje.
Knjiga „Hrvati pod KOS-ovim krilom“ ne može biti aktualnija i potrebnija. Hrvatska se danas osjeća ošamućeno i napušteno, a taj se osjećaj samo povećao zbog očigledno dobro planiranog međunarodnog poteza kojemu je u cilju gušenje izražavanja neslaganja na društvenim mrežama. Normalno je da se ljudi pitaju zašto se Hrvatska našla u ovom položaju. Hrvati pod KOS-ovim krilom pruža barem dio odgovora.
Međunarodni kazneni sud je skup neuspjeh. Napravio je samo minimum koji se od njega očekivao – no sporo, nestručno, radeći uz nepoštene kompromise, pod snažnim političkim utjecajem, slijedeći nemoralan program izjednačavanja krivice među uključenim strankama. Počevši kao skroman pokušaj zagovaranja standarda pravde za koje je međunarodna zajednica bila preslaba i podijeljena da bi silom nametnula – postao je – kao što oni nedavni hvalisavi govori pokazuju – samoproglašena paradigma za buduće rješavanje sukoba od strane međunarodnih sudova. Presude tribunala, čak i ako su ponekad vrijedne zbog nekih drugih razloga, nisu ustvari postignute putem procesa ili prema standardima, što bi bilo prihvatljivo u svakoj razvijenoj državi – pogotovo u Velikoj Britaniji, koja je tako srdačno podržala zaključke Međunarodnog suda.
(Izlaganje na predstavljanju knjige u Velikoj dvorani HKS-a, 11. 12. 2017)
Davor Stier, zastupnik u Hrvatskom Saboru, bivši ministar vanjskih poslova, europarlamentarac, savjetnik vlade za vanjsku politiku:
Za najnovije djelo Višnje Starešine možemo reći da će zasigurno postati referentna knjiga za proučavanje i razumijevanje naravi Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i njegovih konačnih rezultata. No, povrh toga, ovo je knjiga koju bi trebao pročitati svatko tko želi razumjeti sadašnje prilike i neprilike u Hrvatskoj i njenom susjedstvu, svatko tko želi razumjeti i promišljati bit politike, one stalne esencijalne elemente koji su i danas prisutni, iako umotani u raznim promjenjivim formama.
Naime, u svom prikazu rada Haškog suda, Starešina ide u samu srž stvari, izbjegavajući klišeje koji su dominantno prisutni u našem javnom prostoru, kako kod onih koji opravdavaju rad Suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige, onda bih rekao da ona rasvjetljuje ono što ti klišeji o opravdanosti ili neopravdanosti Suda zapravo zamagljuju.
Starešina učinkovito demontira stereotip o učinkovitom Sudu koji je podigao optužnice protiv 161 osobe “s različitih strana jugoslavenskog sukoba” jer dokazuje kako nisu osuđeni ili čak nisu uopće procesuirani oni najodgovorniji za rat i ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No, isto tako autorica se ne da uvući u efemerne kritike koje neki osporavatelji Suda iznose toliko glasno da čine nemogućim čuti i razumjeti u čemu je bit problema. Naprotiv, ona hrabro i precizno, na temelju dokumenata i konkretnih dokaza, otvara tu bitnu dimenziju rata protiv Hrvatske i BiH, ali i izostanka njenog otkrivanja i osude na Haškom sudu.
(Izlaganje na predstavljanju knjige u Velikoj dvorani HKS-a, 11. 12. 2017)
Nakladnici: Avid media i Hrvatsko katoličko sveučilište
Objavljeno: 2018.
Format: 14 × 21 cm
Opseg: 420 str.
ISBN: 978-953-59863-2-4